language

Upišite traženi pojam

Strossmayerovo šetalište

Strossmayerovo šetalište

Skica za zagrebački portret, predah između dviju obveza ili naprosto upoznavanje nekog drugog lica grada... sve je to Strossmayerovo šetalište.

Aleja kestenova lijepa sama po sebi, ali i po pogledu na donjogradske krovove, pravilan raspored ulica i – golubovi, mnogo golubova...

Upoznati Zagreb znači vidjeti ga i osjetiti, doživjeti ga okom i srcem. Prilog ili novo poglavlje u tome baš je ovo šetalište, u ljubavi prema Zagrebu onoliko važan korak koliko je u objektivnom sagledavanju važnih životnih događaja nužan prostorni i vremenski odmak. I spoznat ćete tako da ovdje niste samo prolaznici... Kad gledate oko sebe ili u daljinu, osobit je to ugođaj grada što se osjeća srcem i uz koji ste – a da to i niste htjeli – sada vezani.

Šetalište, uređeno sredinom XIX. stoljeća te nešto kasnije nazvano imenom biskupa Josipa Jurja Strossmayera, izgrađeno je dobrovoljnim prilozima građana.

Od vrućine zaštićeni drvoredom kestena, na klupi... možda i nećete znati da je u zgradi što je sredinom XIX. stoljeća postala Gradskom realnom gimnazijom, a potom i Ženskim licejom (gimnazijom) bila i kavana u koju su navraćali mnogi znameniti Zagrepčani. Među njima bio je i pjesnik i književnik Antun Gustav Matoš.

Vrijeme prolazi, ljudi i ulice se mijenjaju, a tamo gdje je prije bila kavana sada je Hrvatski hidrometeorološki i geofizički zavod. A Matoš je i sada ondje kao kip na klupi šetališta... I opet se, pjesnik i boem, na ovom mjestu romantike druži s nama, čuva naše tajne i uči nas da sve prolazi, samo ljepota ostaje...