Trg Petra Preradovića

Trg Petra Preradovića nazvan je imenom generala i pjesnika domoljubnih i ljubavnih tema (Petar Preradović 1818. - 1872.). Njegov spomenik je u sredini trga. Međutim službeni naziv trga se rijetko koristi jer ga svi zovu Cvjetni trg. Od 14. stoljeća se tu održavaju sajmovi, a popularno ime dolazi od štandova s cvijećem. Na sjevernoj strani trga pravoslavna je crkva Svetog Preobraženja sagrađena koncem 19. stoljeća na mjestu rimokatoličke crkve Svete Margarete. Opuštena atmosfera kafića i njihovih terasa na trgu i u obližnjim ulicama je primjer zagrebačke kulture dnevnog boravka. Uz kavu se odvijaju poslovni sastanci i susreću dragi prijatelji.

Spomenik u čast jednomu od najvećih hrvatskih pjesnika Augustinu Tinu Ujeviću (1891. - 1955.) postavljen je u blizini Cvjetnog trga u spomen stote obljetnice pjesnikova rođenja. Posljednji pravi boem čitav svoj život bježi od konvencija i živi kao profesionalni pjesnik. Njegove stihove o doslovno svemu pod suncem djeca u školama uče na pamet i svatko zna izreći barem par njegovih stihova. Mnogo se anegdota veže uz Tinov lik, njegov veliki stari kaput, šešir na glavi i čašu vina koju ispija u nekoj od zagrebačkih gostionica. Tin je bio i ostao urbani nomad.

Prolaz koji spaja Masarykovu i Varšavsku ulicu dobio je ime po Miškecu uz kojeg se veže topla ljudska priča. Pravim imenom Mihael Erdec, prije Drugog svjetskog rata bio je akrobat u cirkusu, ali je zbog nesreće završio na ulici. Stan je našao u kotlovnici kina u prolazu. Obavljao je pomoćne poslove i svirao usnu harmoniku. Oni koji ga se sjećaju, pamte ga samo po dobrome i velikoj neuzvraćenoj ljubavi prema Štefici Vidačić, prvoj zagrebačkoj miss.

Oktogon, omiljeni gradski prolaz dobio je ime po središnjem osmerokutnom prostoru sa staklenim krovom. Trgovačka galerija i prolaz spaja užurbanu bučnu Ilicu s opuštenom atmosferom Cvjetnog trga. Reprezentativna poslovnostambena zgrada nekadašnje Prve hrvatske štedionice sagrađena je koncem 19. stoljeća u rekordnom roku od 15 mjeseci.

Jamačno najpoznatija suvremena skulptura u Zagrebu jest Prizemljeno sunce Ivana Kožarića. Zlatna kugla od fiberglasa prvotno je postavljena 1971. godine na trgu kod Hrvatskoga narodnog kazališta. No poslije je nova verzija od trajnije pozlaćene bronce preseljena u Bogovićevu ulicu. Jednostavno, a tako neobično sunce na tlu intrigira prolaznike u šumi stolova, stolaca i suncobrana. Poneki ga čak pokušavaju zakotrljati, a drugi se pitaju koliko vrijedi toliki grumen zlata. Upravo je ta skulptura potakla stvaranje zagrebačkog Sunčeva sustava. Naime, u odnosu na sunce astrološko-aritmetički je raspoređeno devet planeta širom grada i njihovo lociranje predstavlja pravi pustolovni zadatak.

Ugao Bogovićeve i Gajeve ulice od 1936. godine naglašava stambeno-poslovna zgrada kulturnog društva Napredak. Sedmerokatnica s potkrovljem ovalnog tlocrta djelo je arhitekta Stjepana Planića. U vrijeme nastanka smatrana je pravim neboderom pa ju i danas tako zovemo. Završetak na vrhu zgrade podsjeća na zupčanik, dio tadašnjeg znaka društva. Boja fasade arhitektova je posveta tradicijskoj arhitekturi i modroj galici. Nju u ruralnim dijelovima Hrvatske vinogradari koriste za suzbijanje bolesti vinove loze.