Muzej i radionica Franje Schneidera
Radnu sobu Franje Schneidera preskromno bi bilo nazvati radionicom, jer je to uistinu bio pravi atelier.
Središnje mjesto u Schneiderovu opusu zauzima aparatura koju je sam konstruirao: naprava za mjerenje elastičnosti rezonantnih ploha. Postoji u tri veličine: za violinu, violu i violončelo. Ona je jedinstven pokušaj unošenja znanstvene metode u umjetničku djelatnost. Na glasnjači skinutoj s glazbala i opterećenoj utezima na karakterističnim se mjestima mjeri provjes, i to precizno, na stotinku milimetra. Dugotrajnim sustavnim mjerenjima i uspoređivanjem dobivenih podataka ustanovljen je efikasan sustav korekcije kako bas-gredice tako i same glasnjače.
Spoj nadarenosti, strpljivosti i marljivosti urodio je rezultatima jedinstvenim u povjesti gradnje i popravljanja glazbala. No kako nije imao učenika, Schneider je svoje spoznaje, svoju tajnu odnio sa sobom u grob. Schneiderov graditeljski opus procjenjuje se na šezdesetak violina, manje od deset viola i nijedan violončelo. Radnu sobu Franje Schneidera preskromno bi bilo nazvati radionicom, jer je to uistinu bio pravi atelier. Čista i uredna prostorija više je nalikovala muzeju nego radionici. U tom smislu osobito su se doimale brojne fotografije na zidovima, s posvetama velikih umjetnika: Davida i Igora Oistrakha, Leonida Kogana, Henryka Szeringa, Ruggiera Riccija, Zlatka Balokovića, Antonija Janigra.
Zbirka "Majstorska radionica za restauraciju i gradnju gudačkih instrumenata pok. Franje Schneidera" nastala je 1983. donacijom Schneiderove kćeri Erne Schneider Nikolić gradu Zagrebu. Prema Zaključku Skupštine grada predana je na čuvanje i upravljanje Školi primjenjenih umjetnosti gdje se i danas nalazi, a 1994. Glazbenim školama Zagreba.
Nakon rasformiranja te zajednice, Zbirkom od 1996.g. upravlja Glazbena škola Pavla Markovca. U prostoru u kojem je zbirka smještena, otpočetka se održava praktična nastava gradnje i restauracije gudačkih i trzalačkih glazbala za učenike glazbenih škola. Nastavu su u svoje vrijeme vodili prof. Slavko Domitrović i dr. Alojzije Seder, a danas u radionici djeluje i podučava vrsni graditelj Darko Stipešević.