Nikad viđeni radovi Stephana Lupina

Osebujnost umjetničkog stvaralaštva proslavljenog hrvatskog fotografa Stephana Lupina još jednom izlazi na vidjelo na njegovoj najnovijoj izložbi “Apokalipsa”, koja se do 1. lipnja može vidjeti u foajeu Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. No nije riječ o njemu svojstvenim umjetničkim fotografijama, nego dosad nepoznatim dizajnerskim eksponatima. Izložba sadrži brojne uporabne predmete u novoj ulozi – namještaj-skulpture, ogledala, križevi i brojni drugi predmeti koje je ovaj osebujan umjetnik zamislio i predstavio s nešto izmijenjenim pogledom.

Iako ga mnogi poznaju kao umjetničkog fotografa, jednog od najboljih na ovim područjima, njegova umjetnička strast, ekspresivnost i inovativnost podjednako se ogledaju i kroz druge oblike stvaralaštva – skulpture, dizajn uporabnih predmeta te poigravanje ikonografskim proturječjima. Na svoj osebujan način kroz djela tumači i neke važne povijesne ličnosti i događanja i to jezikom koji je istodobno razumljiv i kompleksan.
Djela izložena pod nazivom “Apokalipsa” nakon izložbe u  Zagrebu putuju u New York – grad koji je uvelike obilježio Lupinovovu karijeru umjetnika-slobodnjaka.

Sebe često naziva image-makerom, a put u slavne vode ucrtale su mu brojne “velike” žene. U vrijeme svoje newyorške avanture prvo je radio kao ekskluzivan model nekadašnjoj urednici fotografije u “Vogueu” i “Harper's Bazaaru” Deborah Turbeville, zbog čega je proglašen “kraljem noći” newyorških elitnih klubova. No kada se, za vrijeme karnevala u Veneciji 1983. godine, uhvatio njenog fotoaparata te snimio svoje prve fotografije i portrete, put od modela do fotografa bio je njegova nova stvarnost.

Već godinu dana kasnije njegove su fotografije zauzimale stranice najpoznatijih svjetskih modnih magazina, ali i najutjecajnijih fotočasopisa, poput francuskih “Photoa” i “Zooma”, koji su mu posvetili veliku pažnju prepoznavši ga kao revolucionarnoga autora koji u sebi nosi nešto posebno. Pred svojim je objektivom “skinuo” više od dvije tisuće žena, prikazujući ih drugačije od drugih – umjesto senzualnih aktova, njegovi su modeli snažni, neovisni, neromantični. Imao je stalnu rubriku u magazinu “Night Life”, za koji je snimio brojne pripadnike newyorškog jet-seta toga doba. Vrativši se u Hrvatsku ovjekovječio je i mnoge političare, a danas je poznat i po humanitarnom projektu – ciklusu fotografija djece oboljele od leukemije pod nazivom “Moji anđeli”.

Uz umjetnost se inače Lupino bavio svim i svačim – bio je karatist, vozač, tjelohranitelj, a osim fotografije izražava sve veću strast prema dizajnu uporabnih predmeta i namještaja, što jasno pokazuje i izložba “Apokalipsa”.