Nove tendencije i Richterov paviljon

Muzej suvremene umjetnosti do kraja svibnja predstavlja čak dvije izložbe: “Arhitektura za humaniji svijet – Jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera za Expo 58” te “Za aktivnu umjetnost – Nove tendencije 50 godina poslije (1961.-1973.)”. Obje izložbe otvorene su do 29. svibnja.
Izložba o Novim tendencijama proniče u jedan od najvažnijih umjetničkih pokreta druge polovice XX. stoljeća te na zanimljiv način ukazuje na to koliko su njihove ideje aktualne i danas. Riječ je o velikom projektu koji nije samo prigodno obilježavanje obljetnice nego kronološkim slijedom daje uvid u umjetničku važnost Zagreba i ondašnje Gradske galerije suvremene umjetnosti na kulturnoj karti Europe. Izložena su brojna umjetnička djela toga razdoblja koje publika do sada nije imala prilike vidjeti na jednom mjestu, zbog čega i plijeni veliku pažnju. Dio izložbe posvećen je i bogatoj dokumentacijskoj te arhivskoj građi Novih tendencija, a s obzirom na široki raspon tema novotendencijaša izložbu prati i niz dodatnih događanja – okruglih stolova, predstavljanja novih edicija starih djela i slično.
Stvaralaštvo umjetnika koji su sudjelovali u pokretu Nove tendencije oslanjalo se na tradiciju konstruktivizma i neoplasticizma te na ideje Bauhausa. Na poticaj nekolicine umjetnika, likovnih kritičara i kustosa Galerija suvremene umjetnosti organizirala je od 1961. do 1973. pet izložbi popraćenih simpozijima i publikacijama. Na njima su sudjelovali mnogi umjetnici i umjetničke skupine iz svih krajeva svijeta te poznati domaći i strani teoretičari umjetnosti, a svaka od tih bijenalnih manifestacija otvarala je nova poglavlja u umjetnosti, od konstruktivne i kinetičke do kompjutorske i konceptualne.
Izložba “Arhitektura za humaniji svijet – Jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera za Expo 58” predstavlja izbor projekata prikazanih na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. godine. Vjenceslav Richter poznati je arhitekt, svestran stvaralac i graditelj niza ekstravagantnih izložbenih paviljona poput spomenutog u Bruxellesu. Odabir prikazan na ovoj izložbi tematizira ulogu propagandnih izložbi od druge polovine četrdesetih do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća u promociji kulturnog identiteta, a sastoji se od nekoliko razina prezentacije: karakterističnih primjera koji dokumentiraju Richterov stvaralački doprinos toj temi, zasebne cjeline posvećene paviljonu na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. koji uključuje rekonstrukciju postava odnosno tadašnjeg kontekstualiziranja Richterovog djelovanja na području izložbene arhitekture u okviru njegova opusa te mapiranje pojedinačnog djela u okviru suvremene arhitektonske produkcije, političkih prilika i kulture.
Izbor eksponata zasniva se na arhivskom materijalu iz fundusa MSU, video i filmskoj dokumentaciji (HRT), fotografijama, crtežima i nacrtima paviljona i detalja postava (Arhiv Horetzky), djelima posuđenima iz Moderne galerije u Zagrebu, Moderne galerije u Ljubljani te Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka.