Velika retrospektiva Zlatka Šulentića

Nastavljajući niz velikih retrospektivnih izložbi najznačajnijih pripadnika hrvatske moderne umjetnosti, Umjetnički paviljon u Zagrebu predstavlja još jedno neizostavno ime drugog vala moderne – Zlatka Šulentića. Izložba je otvorena u travnju, a može se razgledati do 5. lipnja.
Tijekom života razvijao je osebujan i prilično individualan stil. Za razliku od svojih suvremenika, također pripadnika druge moderne, poput radikalnijeg Milivoja Uzelca, Šulentićev je stil ostao znatno poetičniji, a to mu je priskrbilo i titulu antologijskog slikara. Četrdeset godina nakon autorove smrti njegova djela i dalje izazivaju nevjerojatnu pažnju, unatoč tomu što je živio i djelovao prilično samozatajno. Njegov se životni put nipošto ne može usporediti s velikim djelima koje je stvarao i koja su itekako obilježila takozvanu drugu modernu. Na izložbi je predstavljeno ukupno 120 djela iz njegovog cjeloživotnog opusa i to je prilika da posjetitelji na jednom mjestu vide njegova najznačajnija djela.
Slika “Jesen” je svakako jedna od njih. Nastala je pod utjecajem münchenske škole u ranom razdoblju njegova stvaralaštva. Tu je i njegov poznati “Autoportret”, zatim “Čovjek s crvenom bradom” te “Portret dr. Pelca” iz Šulentićeva ekspresionističkog razdoblja.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća umjetnik prolazi kroz fazu istraživanja novog realizma, no svojstveno sebi, tzv. plastični stil prilagođava svom karakterističnom poetičnom, mekom stilu, kako ta njegova “fluidna omekšanja” dočarava primjerice slika “Place du Tertre”.
Zlatko Šulentić jedan je od najznačajnijih nasljednika Vladimira Becića, Josipa Račića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana. Učio je na umjetničkoj akademiji u Münchenu, a potom i Parizu, ali je i proputovao svijet, od Italije, Španjolske i Portugala, preko sjeverne Afrike od Tangera do Aleksandrije, uz Nil od Abu Simbela do Luxora, do Burme, Indije i Brazila. Razvoj počinje s pojavom ekspresionizma i kubizma u Hrvatskoj, koje kasnije prevladava i razvija vlastiti profinjeni stil. U kasnijem razdoblju slika pejzaže, gradske vedute i sakralna djela, no i dalje ostaje vjeran specifičnim, tonski modeliranim portretima.