Bazilika Srca Isusovog
Ova kasnohistoricistička crkva izgrađena je 1902.
Prema projektu zagrebačkog arhitekta Janka Holjca i vrstan je primjer neobaroknog crkvenog graditeljstva. Podignuta je zauzimanjem i zakladom od 60.000 forinti nadbiskupa Jurja Haulika. Uz monumentalnu crkvu, poslije katedrale najveću koja je izgrađena u Zagrebu, podignut je i samostan.
Bazilika je smještena u donjegradskoj jezgri. Kako nije provedena mikrourbanistička regulacija s primjerenim uličnim prosjecima (malim trgom i vidikom na Zrinjevac), umanjena je cjelovitost dojma građevine u prostoru. Prostrana lađa nadsvođena je bačvastim svodom te osvijetljena kroz bočne kapele. Plastična barokno – klasicistička dekoracija usklađena je s modernom koncepcijom prostora u kojem dominira širina i osvijetljenost.
Pročelje crkve naglašavaju zvonici, koji u gornjoj zoni iz četverokuta prelaze u osmerokut i završavaju kupolama. U opremi crkve sudjelovali su domaći majstori, a glavni oltar izgradđen je prema nacrtu Hermanna Bolléa. Počasni naziv, basilica minor, crkvi Presvetoga Srca Isusovoga, udjelio je papa Pio XII. 1941.godine.