Deset razloga za posjet umjetničkog Zagreba

U posljednjem broju magazina Air France objavljen je veliki članak o Zagrebu na francuskom i engleskom jeziku. U tom tekstu autorica Sophie Massalovitch piše o umjetničkoj strani Zagreba i navodi deset razloga zašto bi ga trebalo posjetiti. Zagreb opisuje kao miran i optimističan glavni grad koji ima dvije razine: stari barokni grad smješten na brežuljku, a ispod njega Donji grad širokih ulica s otmjenim građevinama iz XIX. stoljeća – i kreativnošću posvuda.

Među deset razloga koje u svom tekstu navodi kao dobre motive da se posjeti umjetnički Zagreb na vrh favorita autorica stavlja Modernu galeriju s pregledom suvremenog hrvatskog slikarstva, a od umjetnika ističe Vlahu Bukovca kao prvog hrvatskog slikara koji je izlagao u Salonu u Parizu. Nadalje, kao još jedan razlog da se posjeti Zagreb navodi Meštrovićev paviljon i opisuje građevinu, podignutu tridesetih godina prošloga stoljeća prema projektnom nacrtu kipara i arhitekta Ivana Maštrovića, koji ju je osmislio kao kružnu strukturu na vrhu s betonskom kupolom kroz koju se slijeva svjetlo i zbog čega su je uvijek voljeli umjetnici. A favorit Sophie Massalovitch je i Atelijer Meštrović na Gornjem gradu s izložbom njegovih skulptura.

Na popisu je i originalni Muzej prekinutih veza posvećen neuspješnim ljubavnim vezama, s izložbom doniranih osobnih predmeta bivših ljubavnika, koja se stalno nadopunjava. Muzej je smješten u starogradskoj palači Kulmer, u blizini reprezentativne Galerije Klovićevi dvori, također među njezinim favoritima, a na popisu su još Muzej suvremene umjetnosti i Muzej ulične umjetnosti koji okuplja najveće imena s hrvatske i svjetske street art scene. Muzej je otvoren u staroj vojnoj bolnici u Vlaškoj ulici zahvaljujući ideji, ali i silnoj upornosti njegove idejne začetnice Ivane Vukšić, čemu je prethodila njezina akcija na okupljanju 80 street art umjetnika koji su oslikali zid dug više od 400 metara u Branimirovoj ulici.
I Gliptoteka je na popisu Sophie Massalovitch, po namjeni jedinstvena muzejska ustanova u Hrvatskoj, utemeljena s ciljem prezentiranja javnosti odljeva antičkog kiparstva kao i odljeva fragmenata nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine nastalih između IX. i XV. stoljeća. Neke od tih kopija, čiji su originali dio antičkog blaga u Britanskom muzeju, kao modele koriste studenti umjetnosti, piše autorica i navodi da je muzejski fundus kasnije dopunjen djelima najpoznatijih hrvatskih kipara XX. stoljeća.

U završnici članka izdvaja i nekad kultni zagrebački kafić Velvet u Dežmanovoj ulici, danas u vlasništvu poznatog cvjećara i akademskog slikara Saše Šekoranje. Njega je taj umjetnik sada preuredio u kavanu i uz nju otvorio galeriju.

Priču o šetnji umjetničkim Zagrebom autorica završava zanimljivom crticom o Hotelu Esplanade s luksuznim interijerom u art deco stilu, otvorenom 1925. godine za odmor putnika slavnog vlaka Orient Expressa na pruzi između Pariza i Istanbula. Spominje i njegovu bogatu galeriju s izloženim crno-bijelim fotografijama svjetskih umjetnika koji su odsjedali u tom hotelu. Među njima je bio i Orson Welles. Dok je 1961. u Zagrebu režirao film “Proces” prema romanu Franza Kafke boravio je u Hotelu Esplanade, gdje je upoznao i svoju buduću dugogodišnju životnu družicu Oju Kodar.