language

Upišite traženi pojam

Idemo na kavu!

Od 8. svibnja do 17. listopada u Etnografskom muzeju može se razgledati zanimljiva izložba “Idemo na kavu!”, na kojoj osim o proizvodnji, obredima vezanim uz kavu i pripremi tog napitka posjetitelji mogu ponešto naučiti i o kulturi pijenja kave, koja se u Zagrebu točila već sredinom XVIII. stoljeća kada su se počela otvarati prva kavotočja.

U Etnografskom muzeju je do 17 . listopada otvorena izložba “Idemo na kavu!”. Ritual ispijanja kave za stolom kavane ili kafića u društvu dragih osoba ili prijatelja obilježje je zagrebačke svakodnevice, a poziv “idemo na kavu” znači povod za susret i okupljanje. Izložba je proizašla iz dvogodišnjeg istraživanja provedenog u sklopu rada na projektu Europske unije “Poduzetničke kulture i europski gradovi”. Posjetitelji izložbe mogu saznati štošta o podrijetlu, proizvodnji, pripremi i posebnostima obreda pijenja kave. U sklopu izložbe organiziraju se razni performansi, primjerice pod nazivom “Kava s predsjednikom” ili “Napitak za umjetnike”, te niz predavanja i radionica na kojima će posjetitelji moći ponešto naučiti i o kulturi pijenja kave.
Kavu su u Hrvatsku donijeli Turci u XVI. stoljeću i premda su je ispočetka pili samo ljudi islamske vjere kasnije je prihvaćena i među kršćanima, najprije u samostanima u XVIII. stoljeću, da bi se sredinom XIX. stoljeća proširila među bogatijim slojem građanskog društva i postala njihovo omiljeno piće. U Zagrebu se točila već polovicom XVIII. stoljeća u kavotočjima – šatorima smještenim na Harmici (današnjem Trgu bana Josipa Jelačića) blizu Manduševca, a potom i u zagrebačkim kavanama. Jedna od prvih bila je Kazališna kavana u starome Amadeovu teatru u Demetrovoj ulici, otvorena 1794. godine. U njima su se okupljali pisci, umjetnici, političari glumci… a na prijelazu XIX. u XX. stoljeća u Zagrebu je bilo ukupno 25 kavana.
Od sredine XIX. stoljeća u Zagrebu se njeguje i kultura međusobnog posjećivanja po kućama i stanovima, gdje su se strogo poštivala pravila bontona, dakako i o serviranju kave. Ona se obično posluživala u bidermajerskim salonima, koji su bili mjesto okupljanja i društvenog života, a posluživala se u porculanskim servisima proizvedenim u češkim i bečkim manufakturama.
Industrijska proizvodnja kave u Hrvatskoj vezuje se uz tvornicu Franck, koja je utemeljena pod nazivom Heinrich Franck Söhne 1892. godine u Zagrebu, a počela je raditi na periferiji grada godinu dana kasnije. Istovremeno s osnivanjem tog njemačkog poduzeća u Moslavini su zasađena polja plemenite cikorije, a otkup i sušionica bili su organizirani u Bjelovaru. Uz tvornicu Franck vezuje se i zanimljiva priča koja je ušla u svjetsku povijest. Naime, 1827. godine mlad i vrlo uspješan poduzetnik Johann H. Franck uspio je preraditi plemenitu cikoriju u kavovinu i time je kavu približio običnom puku budući da je prava kava u ono vrijeme bila vrlo skupa. Ideju za proizvodnju prve kavovine u svijetu dobio je nakon jednog putovanja u Francusku, gdje je vidio kako tamošnji seljaci od vrtne biljke cikorije spravljaju ukusan topao napitak. Vrativši se u Njemačku kupio je sadnice, zasadio plantaže i podigao tvornicu te u posao uključio cijelu obitelj. Posao je nastavio njegov sin Wilhelm, otvorivši najsuvremenije tvornice kave u Belgiji, Italiji, Švicarskoj, Americi i dakako Hrvatskoj. Tako je potkraj XIX. stoljeća tvornica Franck bila prva multinacionalna korporacija na ovom području.



 

02.06.2010.